Ne znam zašto su svi ovih dana odlučili udariti po Milanu Bandiću i Ivi Sanaderu. Osim činjenice da se jedan natječe za hrvatskog predsjednika, a drugi se iznenada odlučio vratiti iz mirovine, to su dva divna dečka. Oboje redovito odlaze u crkvu, a kada idu obavezno sjede u prvim redovima – valjda da ih lakše primijetimo na teveu. Mi smo zapravo ti koji smo u krivu jer kada i odemo u crkvu nikako da sjednemo u prve redove – nego se guramo u pozadini. Najlogičnije bi rješenje bilo da se izgradi crkva koja nije toliko duga, koliko široka, pa da imamo, recimo 2-3 reda.
No tada bi imali drugi problem. Hoće li Bandić i Sanader sjesti na lijevu, ili desnu stranu? Evo, pogledajmo na trenutak g. Bandića. Do nedavno, vjerojatno bi se i bez razmišljanja sjeo na lijevu stranu – ipak je on jedan od “osnivača” SDP-a sa članskom iskaznicom koju krasi broj 2 (prije nego što kliknete na ovaj link zapamtite da političari nikada ne lažu – samo nekada ne govore istinu ;). No, u SDP-u su napravili veliku pogrešku. Toliko su htjeli da Milan Bandić ostane zagrebački gradonačelnik da ga nisu htjeli nominirati za vlastitog kandidata. Opetpi se pokazalo da je Milan bio u pravu, jer je u prvom krugu bilo vidljivo da građani Zagreba neće glasati za njega, kako bi i dalje ostao samo – gradonačelnik. Svejedno, odlučio je orati i uzorati cijelu Hrvatsku kako bi sljedećih 10 godina prije mirovine mogao napraviti nešto za kum… Hrvatsku.
Ako vam je bilo smiješno kada je Stjepan Mesić primao Georga Busha, zamislite tek Baracka Obamu kako ruku pod ruku s Milanom Bandićem obilazi hrvatsko selo te kako odlaze u polje uzorati njivu prije sadnje krumpira. I naravno, pričaju na korektnom engleskom ili francuskom, a kakav nam je Bandić poliglot, možda do tada nauči i korektni kenijski kako bi impresionirao američkog predsjednika.
Pritisak hrvatskog žutog tiska ipak bio prejak
Sanader je potpuno druga priča. Toliko je godina bio stup i uzor HDZ-a. Svi su bili oko njega. Svi su htjeli biti u njegovoj blizini. A onda je došla kriza. Prvo je rekao da krize nema. Pa da smo u banani, a bili smo i u gorem položaju od toga.
A onda se jednog jutra ustao na krivu nogu i rekao kako više ne želi biti premijer. Nije rekao zašto. Samo je rekao da se umorio i da palicu daje drugima. Palicu je dobila Jadranka Kosor koja je 4 godine ranije stalno iskakala iz paštete za vrijeme predsjedničkih izbora 2005. I odlično se snašla. Nakon što je dao ostavku pročulo se da će i dalje primati premijersku plaću. Ali gdje je tu problem? Pa vjerojatno kao i većina Hrvata ima neki kredit u banci koji mora vratiti – normalno je da ne želi ostati bez prihoda. No Hrvati, jalni kakvi jesu, počeli su pratiti svaki njegov korak. Nisu mu dali mira niti dok se odmarao na barci “Malo vitra” i krstario po Jadranu. Dr. Ivo je mislio da će bar tako uspijeti nekako pobjeći hrvatskim paparazzima. Ali opet nije imao sreće. Čak je i barba Luka u Saboru rekao: “Dajte čovjeku malo mira”. Nismo ga shvatili ozbiljno.
U sezoni kiselih krastavaca kada se i naš najpoznatiji selebriti par (govorim o Anti i Simonici) odlučio odmoriti jedan od drugog, javnost je željela nove informacije o bivšem premijeru što je potpuno normalno. Što radi, kako provodi dane, s kime se sastaje? Pa sjetite se samo kako smo svakog dana čitali novine kada je išao na operu u Veronu.
Uglavnom, prošlo je ljeto, prošla je jesen i došla je zima a pritisak nikako ne jenjava. I pomisli Ivo u sebi: “Gdje se tako malo radi da bi me čak i paparazzi ostavili na miru?”. Logičan odgovor – Hrvatski Sabor. Ali zna lisac Ivo da se u sabor ne može vratiti tek tako, jer će javnost odmah graknuti da je to zbog imuniteta. A pitam vas – biste li vi mirno spavali s toliko satova? Ja ne bih. Prvo, bojao bih se da mi netko ne provali i uzme koji. Zato i svoj jedan sat čuvam kao oko u glavi.
I onda je Ivo Sanader još jednom ustao na krivu nogu. Pa je na konferenciju za novinare zvao i Luku Bebića, i još neke hadezeovce. Prvo, pogreška je bila zvati Luku Bebića. Jer, naravno da će se to protumačiti kao davanje podrške. Pa će Ivo teško barba Luku moliti za posao. No, nisu oni tamo bili kako bi mu dali podršku, već je Ivo htio objasniti kako je pod velikim stresom zbog paparazza. A oni nisu razumjeli. Neki su se još i naljutili – jer im nije rekao da ih zove zbog te krize. A bila je nedjelja, i vjerojatno bi ostali doma. Pa napravili most sa blagdanom u srijedu. Vratili bi se na posao tek 11-tog. Teško je to oprostiti.
